Ajkule pred istrebljenjem


	Jednom je neko rekao da je najveći neprijatelj čovjeka on sam. Vjerovatno. Ponekad vođen nekim posve čudnim motivima, čovjek uništava sve radi trenutnog zadovoljstva. Takav je slučaj i sa tzv. lovcima na ajkule, kojih ima u lukama gotovo svih dijelova svijeta. Vođeni interesima lake zarade od turista, ovi pojedinci prave svojevrsne lovačke pohode i ubijaju sve što ima vertikalnu peraju.

Neko od ihtiologa je već rekao da se gotovo svake sekunde negdje u svijetu ubije na ovaj ili onaj način po jedna ajkula. To je stvarno mnogo i priroda ne može da se oporavi od tolikog gubitka.
Zašto se uopće ajkule toliko love?

iz straha od nepoznatog. Čovjek je po prirodi sklon uništiti sve ono što ne poznaje ili ne zna objasniti
radi osobne zabave ili zabave drugih pojedinaca koji su spremni platiti nesvakidašnji događaj
nedostatak adrenalina u svakodnevnom i dosadnom životu
prodaja peraja trgovcima na Dalekom Istoku koji ih koriste kao skup kulinarski specijalitet
izrada suvenira od zuba i ralja ili kože
da spriječe eventualni napad na kupače na plažama


	Određene države ubiru veliki novac od stranih turista koji ih posjećuju radi njihovih plaža i ugodna mora. Na žalost, nije rijetkost da isto mišljenje dijele i ajkule, koje takođe posjećuju ove vode. Zahvaljujući pokretu za očuvanje prirode i živih bića, razvijanju svijesti za ekologiju, pojedine turističke zajednice nekih država primjenjuju humana rješenja kako bi “i vuk bio sit i ovce na broju”. Takav je slučaj na plažama Južne Afrike. Smaragdno zelena boja mora i pješčane duge plaže su idealno mjesto za mnoge strance dubokih džepova spremnih da za vlastito zadovoljstvo ostave i posljednji dolar. Ipak, ajkule ne cijene tako novac kao vlasnici lanaca motela i zabilježeni su sporadični slučajevi napada ajkula na kupače i ronioce. Zbog javnosti nisu smjeli da se upuste u otvorene borbe pa su postavili mreže koje su sezale do dna i tako napravili kompromis. Međutim, inspekcija je pokazala drugo: svako jutro naročita ekipa rano obilazi mrežu i vadi iz nje zapletene ajkule i pušta ih, ako su još žive ili ih vadi i odvozi na obalu. Nije rijetkost da se ajkule uhvate na parangal, upletu u njega, zapletu se u mrežu ribara ili drugačije dopadnu šaka ljudima. U drugim dijelovima Afrike, ajkule se sistematski love, bez obzira na vrstu i veličinu a onda im se na brodu odsjecaju peraja a ostatak baca nazad u more. Drugi opet, slabije opremljeni pojedinci love pomoću manjih čamaca i ulovljene primjerke izvlače na obalu gdje ih ostatak “tima” komada, uzimajući opet pri tome samo peraja i ralje a ostatak bacaju u more ili ostavljaju na plažama. Ljubitelji mora i ajkula posebno, nastoje da organizuju neku vrstu podvodnih safarija, zvanih popularno “Ronjenje sa ajkulama”, kako bi pojedincima razbili strah od ajkula i na taj način educirali pojedince koji će ta saznanja dijeliti sa drugima u budućnosti i pomoći da se spasi ova vrsta. Posebno su na lošem glasu kod ovih samozvanih lovaca vrste koje po prirodi stvari mogu da dosegnu veliku dužinu, poput velike bijele ajkule, tigar ajkule, bikovske... jer su zbilja pravi trofeji u svojoj vrsti a lov na njih daje onu draž koja nedostaje prosječno dosadnom životu savremenom čovjeka Zapada. Nadalje, nakon svakog napada ajkule na čovjeka uvriježeno je mišljenje da se ajkula zadržava u mjestu napada sve dok tu ima hrane za nju. To je posve netačno jer ajkule prelaze jako velika rastojanja i mogu proći i mjeseci prije nego što se (i ako se) ajkula pojavi ponovo na istom mjestu. Potjera pri tom uglavnom uhvati ajkulu “ni krivu ni dužnu” za napad i time da neku vrstu zadovoljštine ljudima. Vlada Australije je shvatila značaj postojanja velike bijele ajkule i zabranila njen lov kako bi je zaštitila od kompletnog istrebljenja iz njenog akvatorija.


	[Aanatomija] [Istine i zablude] [Smanjiti rizik] [Napadi ajkule] [U medicini] [Istrebljenje] [Galerija]


	izvor: Elvir Podić juni 1999. ©