|
|
 |
|
|
Prošlo je više od 30 godina kako je mehanička ajkula Stivena Spilberga harala kinima širom svijeta, pa i kod nas, i dodatno posijala strah i sjeme mržnje prema ovim stvorenjima. U tom tada jako komercijalnom filmu, mehanička ajkula tokom sat i nešto vremena napada i proždire sve na što može naići, pustošeći pri tome čuvene plaže i ne prezajući od napada na omanji ribarski brodić. Zbog svega u filmu prikazanog i prilično preuveličanog apetita i naravi, ajkule su kod laika postale simbol zla svih mora ovog planeta i stvorenja koja koriste svaku priliku da pojedu čovjeka, kao njihovu omiljenu poslasticu. A ajkule, ili morski psi, nisu uopće zaslužili takvu reputaciju; kako će dalje priča pokazati, oni su ovdje da pomognu u spašavanju ljudskih života od opakih bolesti današnjice.
|
|
|
|
|
|
|
|
Kroz tijelo ajkule prolazi obilje životnih fluida koji imaju različite uloge u njenom životu. Ovi fludi uključuje steroide, hormone i probavne sokove, koji pomažu od probavljanja hrane do liječenja ozljeda. Ljekari, u saradnji sa ihiolozima, dali su se na izučavanje ovih supstanci u potrazi za lijekom za jednu od najčešćih i najtežih beloesti današnjice - rakom ili kancerom. Kao što znate, ajkula je hrskavičava riba i prema tome nema kosti, pa prema tome nema ni koštanu srž, što je još jedan plus u njenu korist kada govorimo o odbrani organizma od ove opake bolesti. Bolest dolazi iznenada, napada iz potaje i uglavnom sa fatalnim ishodom.
|
|
|
|
|
Jedna supstanca, poznata pod komercijalnim nazivom Isolutrol je dokazano sredstvo za isušivanje prištića (bubuljica) bilo gdje na tijelo, ne oštećujući kožu. Supstanca se izvorno dobija iz žučne kese ajkule ali stručnjaci nastoje da je vještački stvore u laboratorijama. To je projekat na kojem zajednički rade ljudi iz instituta i laboratorija Australije i Novog Zelanda. Za sada, još je sve ostalo na pokušajima jer se detekcija sastava prirodne molekule pokazala kao nepremostiva prepreka.
|
|
|
|
Razloga za slavlje nemaju samo bolesnici koji imaju problema sa aknama, već i oboljeli od različitih vrsta raka. Jedna hemikalija, dobijena iz trbuha slabo poznate vrste ajkule Squalus acanthias se pokazala kao dobar lijek za ovu bolest, bar u probnim pokusima. Stanoviti dr. Zasloff, sa Univerziteta u Pensilvaniji, SAD, je otkrio tvar squalamin, dok se bavio pronalaženjem antibiotika sadržanih u različitim životinjama. U prvi mah je otkrio neka od svojstava antibiotika kod jedne vrste afričke žabe a potom se dao nadalje u potragu za sličnim tvarima kod drugih životinja. |
|
|
|
|
|
Prilikom proučavanja ajkule, latinskog naziva Squalus acanthias, dr. Zasloff je pronašao molukulu koja je sprječavala kalcifikaciju hrskavice i postajala tvrđa kod povrijeđenih riba. Hemikalija, koju je dr. Zasloff nazvao squalamin, je izdvojena iz jetre ove vrste. Prilikom upotrebe ove tvari za liječenje infekcija nije bilo uspjeha ali su zato primjećeni obećavajući rezultati kod sprječavanja rasta i razvoja tumora kod testiranih primjeraka životinja. Izgleda da ova tvar unosi pometnju kod ćelija tumora koje bi trebale da nastave dalji razvoj krvnih sudova i bujanje tkiva. Na ovaj način se sprječava širenje stanica raka po cijelom organizmu (metastaziranje). Kao rezultat ovih ispitivanja, squalamin se danas koristi kao drugostepeni lijek pri tretiranju čvrstih oblika tumora. Tom prilikom je dr. Zasloff rekao da uz pomoć ove tvari i standardne hemoterapije, uspijevaju kontrolisati tumor kod ljudi, što do sada nije bio slučaj. Studije na životinjama uključuju rak pluća, dojke, prostate, maternice i melanome. Konačno, dr. Zasloff se nada da će uskoro biti u poziciji da kontroliraju i neke druge vrste raka. Pored toga, ovaj naučnik vodi projekat za liječenje lat. Fibrodysplasia Ossificans Progressiva, naročitog oboljenja gdje se kod oboljelog stvara kost gdje inače nikad ne bi normalno postojala. Nije posve slučajno da ova tvar pronađena u tijelu ove vrste ajkula ima tako jak učinak kod čovjeka, kaže ovaj naučnik.Ali sada, kad se čovječanstvo nalazi na pragu otkrića i upotrebe čudotvornog lijeka od ajkule, moramo primjetiti alarmantnu činjenicu da se velik broj vrsta ajkula jednostavno uništava izlovljavanjem ili tzv. sportskim ribolovom za mucho momke. Godine 1990. neke vrste ajkula i njihovih rođaka su nestale bez traga i prema riječima ovog naučnika, o kojem će se sigurno još čuti, sigurno će to imati posljedice na medicinska i druga istraživanja.“U ovoj vrsti ajkule postoji steroid”, kaže dr. Zasloff, “koji moćno utiče na apetit kod miševa, pasa, majmuna i drugih životinja. Mi za sada stvarno ne znamo da li se ove supstance nalaze i kod drugih vrsta ajkula.” Po njemu, svaka od više od 370 vrsta ajkula bi mogla biti isto tako ili još više značajna za pomoć medicini u borbi protiv današnjih bolesti. Imajte to na umu svaki put kad gledate filmske junake kako ubijaju neku od ajkula. |
|
|
|
izvor: Elvir Podić juni 1999. ©
|
|
