Čulo mirisa - njuh

Ajkule imaju par nozdrvi sa donje strane njuške. Ovi se organi ne koriste za disanje već samo kao čulo mirisa. Dok ajkula pliva, voda ulazi u otvore ovih organa i donosi čestice koje aktiviraju senzore u mozgu. Čulo mirisa im je daleko razvijenije nego kod ljudi: ona može da namiriše plijen udaljen par stotina metara, zavisno od brzine i smjera morskih struja. Pojedine vrste su sposobne da osjete svega desetak kapi ulja propasirane tunjevine u količini vode kao što je olimpijski bazen!

Čulo vida

Ajkule imaju lateralno (sa obje strane) smještene oči. Po svojoj građi, jako su slične građi ljudskog oka. Neke vrste imaju posebnu opnu koja prekriva oko dok ajkula drži zubima plijen i trese ga. Druge vrste, poput bijele ajkule, prevrnu očne jabučice u očnim dupljama prilikom otvaranja ralja i na taj način ih zaštite od ozljeda. Za vid ajkula se može slobodno reći da je odličan: njihove oči 10 puta su osjetljivije na svjetlost od ljudskih; ispitivanja su pokazala da raspoznaju boje, iako više opažaju jarke boje i svjetlucanje.Većina ajkula vidi svoj plijen koji je udaljen 20-30 m. Veličina i boja očiju zavisi od vrste i mjesta prebivališta (ishrane). Tako općenito ajkule dubokih mora imaju veće oči od onih iz priobalnih područja. Njihove oči su često smaragdno zelene ili zlatno žute kako bi što lakše uhvatile gotovo neprimjetno svjetlucanje plijena u tami vode.

Čulo sluha

Ajkule nemaju uši u klasičnom smislu već imaju osjetila koja im pomažu u hvatanju zvučnih vibracija. Veoma su dobro razvijena. Pojedine zvukove može da čuje i na udaljenosti od desetak nogometnih igrališta. Posebno dobro čuje nepravilne zvukove niskih frekvencija koji je asociraju na ponašanje plijena u agoniji. Slabije detektuju tonove visokih frekvencija.

Čulo okusa

Unutrašnjost usta ajkule je opremljena osjetilima za okus. Neke ajkule će pojesti bilo šta dok su druge izbirljive i neće pojesti nešto čiji ukus im se ne sviđa. Ihtiolozi tvrde da se većini ajkula ne dopada okus ljudskog mesa i da je to jedan od razloga malog broja tragično završenih slučajeva napada. Pored toga, rekli smo već da ajkula teško probavlja ljudske kosti. Nezgoda u svemu tome je činjenica da, kako bi osjetila ukus nečega, ajkula mora prići dovoljno blizu i zagristi potencijalnu hranu. Pri tome se često dešavaju “zabune u izboru plijena”.

Elektroreceptori

Sva živa bića, uključujući i čovjeka, proizvode jače ili slabije električno polje pri svakom otkucaju srca i mišićnoj aktivnosti. Ajkule duž glave posjeduju posebnu vrstu osjetila kojom detektuju ova polja. Pomoću njega može da otkrije plijen koji se sakrio ispod pijeska na osnovu otkucaja njegovog srca. Ovim se osjetilom takodje služa da usmjere glavu i usta kad kreću u završni napad. Domet detekcije električnog polja plijena se kreće od 15 cm do 1 m.