|
Vjerovatno da nijedna riječ ne izaziva toliko panike i prave nalete straha kao što je “Ajkula!”. Odmah možemo zamisliti kako iz vode na obalu hrli na stotine kupača, gazeći jedni preko drugih, samo da se dočepaju kopna. Plićak sav u pjeni od bosonogih nogu što tutnje kroz njega, hvata ih oko gležnjeva a u pozadini ogromno prijeteće crno peraje približava se i svaki čas očekujete da crna njuška probije površinu a potom izvije se ka nebu i otkrije bijele ralje, obrubljene crvenim mesom i naoružane pravim arsenalom unutra povijenih zuba, što škljocaju u svojoj nemoći da uhvate bilo koga, bilo šta...Ako ste gledali film Spilbergov film iz 1975. Ralje, onda vam je slična scena sigurno u pamćenju. Iako na svijetu postoje i druge smrtne opasnosti po čovjeka, ova je vjerovatno jedna od najstrašnijih u ljudskoj psihi. Da li je to opravdano? Hm...Pogledajmo malo ostale “mogućnosti”: u SAD više ljudi godišnje strada od udara groma, ugriza zmije ili uboda pčele nego što je uopće broj registrovanih napada ajkule na čovjeka, bez obzira na ishod. Šansa da vas prije pogodi grom nego da vas napadne ajkula su 30:1 “u korist groma”. Krokodil je bez imalo sumnje isto tako opasan po čovjeka kao i ajkula, pa i medvjedi i različite velike mačke, pa ipak, nikad nisu dospjeli “pod pritisak” žute štampe i tabloida i kad bi se nešto slično desilo. U novinama bi se pojavio osrednji članak i gotovo. U Africi izvjestan broj ljudi strada od napada nilskog konja i nosoroga Kada je ajkula u pitanju - to je sasvim druga stvar! Prava senzacija, eksplozija fotografija i bombastičnih naslova garantuju dobru prodaju sve u stilu “Kupač živ pojeden”, “Rastrgan surfer” “Ajkula - ljudožder u našim marinama” i sl. Da sve to nije samo prazna priča, kako onda objasniti toliki broj organizacija i centara u svijetu koji prate kretanje i napade ajkula na ljude, revnosno bilježe datum, mjesto, okolnosti pod kojima se dogodio napad i sa kojim ishodom!? Ajkule nisu bile predmet interesovanja šire javnosti sve do XX vijeka. Vjerovatno tome u prilog ide nešto napredniji razvoj i broj različitih medija. Veliki broj izdavača i vlasnika štamparskih kuća prisiljava njihove zaposlene da jure za šokantnim pričama i često izvode svojevrsni “lov na vještice”. Sigurno je nepotrebno pri tom reći da priča tipa “Ajkula pojela kupača” podiže vrtoglavo tiraže. U II svjetskom radu se zasigurno desilo mnogo potapanja brodovlja i obaranja aviona u more, pa ipak, u jako malo izvještaja se ajkule spominju kao “krivac” koji je desetkovao preživjele, mada ne treba zaboraviti priču iz vremena II svjetskog rata o američkom brodu USS “Indianapolis” i broju preživjelih.Kako onda shvatiti pitanje opasnosti od napada ajkule u moru? Svakom treba biti jasno da su mora i okeani prirodna staništa ovih životinja i da ulaskom u njihovo prebivalište, kao što ulaskom u afrički buš imate šansu da naiđete na lava ili mambu, možete biti svjedok susreta sa ajkulom! Zahvaljujući modernom razvoju obalnog turizma, koji maksimalno koristi more kao osnovu za gradnju rekreacionoh centara, šanse za taj susret rastu iz dana u dan. Sa kakvim će ishodom završiti zavisi prije svega od okolnosti. Ni svaki drugi susret sa nekim drugim divljim životinjama, za koje se zna da su opasne ne mora završiti kobno za čovjeka. Ako se držite prijedloga iz dijela “Kako umanjiti rizik od napada” vaše šanse da susretnete ajkulu u dramatičnim okolnostima su gotovo ništavne. |
