Većina ajkula je bezopasna po čovjeka - tačno. Samo je desetak vrsta evidentirano kao potencijalni ljudožderi.
Ajkula da bi napala i uhvatila plijen mora da se okrene na leđa - netačno. Čak i velike ajkule to mogu obaviti za vrijeme normalnog položaja pri plivanju.
Ajkula je životinja koja samo pliva i jede sve na što naiđe - netačno. Velik broj vrsta ima ustaljen jelovnik i bira hranu koju će pojesti. Napad na čovjeka je obično rezultat zablude i nakon što ustanovi da se ne radi o njenom prirodnom plijenu najčešće ispušta plijen iz usta.
Ajkule nennorlano uzbuđuje miris ljudske krvi i okus ljudskog mesa - netačno. Krv čovjeka ne iritira u toj mjeri čula ajkule kao miris tunjevine i ribljeg ulja. To ne znači da je ignorišu ali i ne uzbuđuju se baš u onoj mjeri kako se to u filmovima obično prikazuje.
Ajkule napadaju sve i svašta u moru - netačno. Ajkule se po prirodi nalaze na vrhuncu hranidbenog lanca u morima i okeanima. Pa ipak, one se prije odlučuju napasti plijen koji iz nekog razloga zaostaje za skupinom (ranjena ili bolesna riba, krvarenje) nego zdrave primjerke. U pojedinim ajkulama je pronađeno i dosta nejestivih predmeta, poput registarskih tablica, felni, automobilskih guma i slično. Iste se ne pripisuju velikom ajkulinom apetitu već zabuni u izboru hrane.
Kit-ajkula je najveći ljudožder koji postoji u moru - netačno. Ovo pitomo stvorenje dužine do 15m i težine do 8t se hrani planktonom i stanovnik je pučine okeana.
Velika bijela ajkula je krivac za većinu napada na čovjeka - netačno. Ova vrsta ne napada ništa više čovjeka no druge vrste. Čak bi se druge vrste poput bikovske i tigar ajkule mogle staviti ispred nje po brojevima napada. Problem velike bijele je njena veličina i savršene ralje, kojima bez većih problema može nanijeti fatalne rane ljudskom biću.
Ajkule žive samo u morima i ne nalaze se u slatkim vodama rijeka i jezera - netačno. Npr. bikovska ajkula zna da dopliva jako duboko u ušća rijeka koje se ulijevaju u mora i da tamo provede veći dio vremena. U Africi, u jezerima, se znaju pronaći tzv. zambezi-ajkule koje veći dio života provode u slatkim vodama jezera jer im to omogućava naročit dišni sistem.
Većina ajkula pliva najvećom brzinom i kad nije u potrazi za hranom - netačno. Ajkula može i da se zaustavi na neko vrijeme bez posljedica. Da može brzo plivati govori činjenica da su bilježene brzine od 50-tak km/h kod bijele ajkule, njenog bliskog rođaka salomonske ajkule i nekih drugih vrsta. Neke vrste, poput bijele, mogu da izrone na površinu i ostanu par trenutaka tu.
Mozak ajkula je mali i nesposobne su za učenje - netačno. Mozak ajkula je prilično kompleksan i sposobne su da uče jednostavne stvari kao i neke druge životinje. Zavisno od staništa i plijena, razvijaju posebne tehnike koje primjenjuju. Ista vrsta na drugom mjestu takvo što nikad ne čini (npr. tigar ajkula lovi albatrose koji tek uče da lete i padnu na površinu mora; velika bijela ajkula pliva u tami morske trave i odozdo motri tuljane koje iznenadnim napadom iz dubine hvata moćnim raljama itd).
Meso ajkula je otrovno za ishranu - netačno. Meso nekih ajkula, posebno manji primjerci do 1 metra su pravi specijalitet. Čak i na Jadranu, posebna vrsta, zvana pena je izuzetno ukusna. Veći primjerci su punomasni i lošijeg ukusa. Peraja ajkula su na Istoku cijenjen specijalitet
Sve ajkule moraju neprestano da plivaju - netačno. Iako nemaju škržne poklopce poput drugih riba, mogu da dišu stajanjem u mjestu ako su podmorske struje dovoljno jake da oblivaju škržne proreze ili njihovim pomjeranjem prisilno provode vodu.
Ajkule imaju loš vid - netačno. Ajkule jako dobro vide, razlikuju boje, uglavnom bolje opažaju boje toplog spektra i svjetlucanje u vodi. Zavisno od dubine vode u kojoj plivaju, imaju drugačiju boju šarenice oka. Tamno oko bijele ajkule dobro prelama svjetlost i u mutnim vodama mora opaža plijen koji lovi, isprva svjetlucanje i pomjeranje a kasnije razlaže i detalje plijena.
Ajkulu je teško ubiti - netačno. Naprotiv. Ranjiva mjesta na tijelu ajkule su stomak, predjeli očiju i škržnih proreza. Manje vrste uginu još na parangalu. Filmovi su ovo okrenuli naopačke.
Sve su ajkule iste - netačno. Postoji par stotina ajkula i većina ih je bezopasna za čovjeka i njih same. Nalaze se na vrhuncu lanca ishrane i jedini su im neprijatelji veći primjerci njihove vrste.
Ajkule su asocijalna bića - netačno. Iako pojedine vrste žive usamljeničkim životom, većina ih živi u zajednicama (plovama) koje nekad broje do 200 jedinki! To je posebno karakteristično za grebenske vrste ajkula i neke vrste čekićarki (mlat).
